LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
MLADI I NJIHOVI TALENTI

Za otkrivanje i razvoj talenata mladima je potrebna poticajna okolina i razvoj kritičkog razmišljanja

Razgovarali smo sa socijalnim radnikom Nedjeljkom Markovićem i komunikologinjom Jelenom Gašpar i otkrili što je mladima potrebno za prepoznavanje i razvoj svojih talenata. Kao bitne aktere naveli su mlade, obrazovni sustav i udruge, a za alate otkrivanja ističu kritičko razmišljanje i kreativnost.

Razgovarali smo sa socijalnim radnikom Nedjeljkom Markovićem i komunikologinjom Jelenom Gašpar i otkrili što je mladima potrebno za prepoznavanje i razvoj svojih talenata. Kao bitne aktere naveli su mlade, obrazovni sustav i udruge, a za alate otkrivanja ističu kritičko razmišljanje i kreativnost.

 

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.


On je dobar u fizici dok njegova kolegica iz klupe zna napamet sve kemijske formule. Znači li to da će ovaj učenik upisati studij fizike, a učenica studij kemije? Mladi se često vode takvim razmišljanjem – ono u čemu su bili dobri u srednjoj, to bi trebali raditi i ostatak života. Ipak, nije sve tako jednostavno. Ponekad mislimo da nismo dobri u nečemu, da nešto ne znamo i da nemamo talenta za to. Razlozi za to ne moraju biti samo pitanje vlastitog talenta, već i kvaliteta predavanja predmeta koji slušamo, trud koji ulažu profesori, ali i mi sami, naš vlastiti interes za područje, ali i interes okoline.

Mnogobrojni su to razlozi, a među njima je malo onih koji pomažu mladima u izgradnji i otkrivanju tih talenata. Treba li obrazovni sustav biti taj koji će prvi pomoći mladima otkriti njihove talente? Mogu li mladi sami to napraviti? Otkrivanje vlastitih talenata cjeloživotni je proces, ali bilo bi odlično kada bi mladi upoznali svoje ključne talente prije odabira fakulteta i zanimanja.

Otkrivanje talenata u obrazovnom sustavu

O pitanjima talenata mladih pričali smo s Nedjeljkom Markovićem, diplomiranim socijalnim radnikom i predsjednikom udruge Pragma. Objasnio nam je kako se talentirana djeca najčešće definiraju kroz izvrsnost u jednom od obrazovnih područja. On tvrdi da se na talentiranost može utjecati jer to nije isto što i inteligencija – ono s čime smo rođeni. Iako su to dvije različite stvari, one ipak mogu biti povezane.  

– Neki učenici uče i pamte više od drugih i sposobniji su rješavati kompleksnije zadatke, ali mogu imati i teškoće u učenju (npr. poremećaje koncentracije) ili čak biti problematični u nekim školskim predmetima što često zbunjuje nastavnike i učitelje. Kako je moguće osvajati nagrade u matematici, a imati problema u pamćenju nekoliko stranica povijesti, mene to zbunjuje, ispričala nam je jedna majka koja je dolazila u Pragmu uvjerena kako njezino dijete namjerno provocira neke nastavnike i njih kao roditelje.

Mladi često tek na fakultetu ili kasnije u životu otkriju svoj talent, ono u čemu su dobri. Činjenica je da u, primjerice gimnazijskom obrazovanju, postoji previše predmeta u kojima možda leži nečiji talent. Taj talent je teško otkriti i razvijati jer se pojedinac mora posvetiti i nizu drugih obrazovnih sadržaja. Osim otkrivanja talenta važno je da mladi ostanu motivirani razvijati i nadograđivati svoj talent.

– To znači da nije svrha razvoja talenata stalna priprema za natjecanja i smotre koje izazivaju stres kod mladih i stvaraju pritisak za dokazivanjem i uspjehom, nego širenje vidika mlade osobe kroz različite društvene i kulturne sadržaje. Važna je integracija onoga što su čuli, vidjeli, pročitali s promjenjivim okruženjem koje je usmjereno rješavanju problema i usvajanju znanja, kao i originalnosti koja je svrhovita. – govori nam Nedjeljko Marković.

Poticajna okolina

Okolina je ključna za prepoznavanje i poticanje talentiranosti mladih osoba. Ovdje se posebno naglasak stavlja na djelatnike u obrazovanom sustavu. Rad s talentiranim pojedincima puno je zahtjevniji i profesor mora povećati svoj angažman ako želi pomoći mladoj osobi u daljnjem razvoju i nadogradnji svoje talentiranosti.

– Dobri nastavnici i učitelji prepoznaju talente svojih učenika, ali to je ostavljeno na procjenu svakog nastavnika, što dovodi do velikog broja neprepoznatih – neki stručnjaci govore da imamo između 1 i 25 % talentiranih mladih, što je velik raspon, s obzirom na to da nisu svugdje isti kriteriji procjene, odnosno ovisi što i kako procjenjujemo kod mlade osobe. Smatram da trebamo nastaviti nagrađivati nastavnike koji rade na prepoznavanju talenata kao što se sada čini kroz različite nagrade Ministarstva znanosti i obrazovanja.

Nedjeljko Marković misli da bi se i lokalne te županijske vlasti trebale uključiti u poticanje nastavnika, ali i mladih. Kreiranje takozvanih stimulativnih okolnosti jedno je od odličnih rješenja koje može pomoći mladima otkriti svoje talente. Neki od njegovih prijedloga uključuju financiranje izvannastavnih i izvanškolskih programa ili poticanje mentorskog rada u školama.

Uz učitelje, postoji mnogo aktera koji se provlače kroz život mlade osobe i koji imaju svojevrstan utjecaj na otkriće talenata mlade osobe. Akteri kao što su udruga Pragma često su odvojeni od tipičnog obrazovnog sustava te mladi nisu ni svjesni koliko jedno savjetovanje sa stručnom osobom može biti korisno.

– U Pragmi radimo na otklanjanju čimbenika koji dovode mlade do niskog samopouzdanja koje koči akademski razvoj, pomažemo u unapređenju socijalnih vještina, potičemo znatiželju kod djece i mladih, a istovremeno radimo s roditeljima kojima poručujemo da su oni prva karika u cjelovitom razvoju njihove djece i da se ne srame potražiti pomoć na tom putu. Veliki su izazovi u pronalasku onih skrivenih talenata – mladih koji se žele uklopiti, koji su često u sukobu s roditeljima i drugim autoritetima, oni koji su depresivni ili se osjećaju odbačeno od odgojno-obrazovnog sustava.

Kritičko razmišljanje i kreativnost

Uz poticajnu okolinu, Jelena Gašpar, diplomirana komunikologinja, ističe da je za otkrivanje talenata potrebno razviti kritičko razmišljanje. Ono se posebno vidi u odnosu prema medijskom tekstu. Kad čitamo medijski sadržaj, trebamo se kritički postaviti prema njemu. Isto je u životu – postoji puno perspektiva nekog događaja, a pojedincu je najčešće dostupna samo jedna i zato treba sve preispitivati.

– Mišljenja sam da bi mladi sami trebali otkrivati svoje talente, a sustav obrazovanja bi ih trebao podupirati adekvatnim kurikulumom u razvijanju istih. Najbitnija stavka u procesu odgoja i obrazovanja jest kritičko razmišljanje. To je nešto o čemu se primjerice na studiju Komunikologije puno i sluša i uči.

Na stranicama Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba objašnjeno je što je kritičko razmišljanje uz upute kako ga najbolje potaknuti kod djece. Aktivan proces učenja putem interakcija s informacijama u kojem je pojedinac sposoban procijeniti što je pozitivno i negativno te što je istinito i pouzdano. Kroz taj proces omogućuje se stvaranje novih ideja i načina razmišljanja, prenosi Poliklinika.

Važno je staviti naglasak i na činjenicu kako djeca uče po modelu, a da je taj model u velikom broju slučajeva upravo roditelj ili skrbnik. Svojim ponašanjem i načinom na koji pristupaju određenim situacijama i problemima pružaju primjer svojoj djeci. Roditelji mogu dopustiti djeci da kritički sagledaju situaciju, radije nego da ju samo prihvate takvom kakva je, te interakcijom sa svojim djetetom mogu stvoriti pozitivno okružje koje potiče razvoj kritičkog razmišljanja.

Djeca i mladi su u današnje vrijeme izloženi brojnim informacijama koje ponajviše pristižu s malih ekrana digitalnih uređaja. Istraživanjem Poliklinike za zaštitu djece i mladih (2019) dobiveno je kako gotovo svi srednjoškolci imaju pristup internetu na svom mobitelu. Navedeno predstavlja rizik ako dijete ili adolescent nema primjereno razvijen način kritičkog promišljanja, jer na taj način biva u riziku da gotovo sve ili većinu informacija koje pročita ili čuje na internetu shvatiti kao konačnu istinu ili jednostavno pristane na određene situacije bez razmišljanja o njihovim posljedicama.

Djeca sve ranije imaju pristup ekranima, a time i medijskom sadržaju. Iz tog razloga važno je da se mediji trude profesionalno izvještavati. Što to znači? To znači da bez obzira na temu mediji bi trebali biti neovisni, objektivni i nepristrani. Jelena Gašpar naglašava kako svi to znaju, ali da je ipak diskutabilno jesu li ta načela baš uvijek prisutna u praksi.

– Zato je važno kritički razmišljati: tko piše tekst, za koji medij, tko su izvori, jesu zastupljeni svi akteri, čuje li se svačiji glas, koji je neki širi kontekst priče? Ne smijemo biti pasivni konzumenti sadržaja ili još gore graditi mišljenja i stavove na temelju nepotpunih ili netočnih informacija. Kritičko razmišljanje i preispitivanje nadalje otvaraju vrata kreativnosti.

Kreativnost se prema enciklopediji.hr definira kao sposobnost stvaranja jedinstvenoga i novoga rješenja, ideja, proizvoda i sl. Kreativni proces temelji se na povezivanju raznih pojmova na nov i nepoznat način, a posebno ako te veze između pojmova nisu naoko očite. Suvremena psihologija uči nas da je većina ljudi kreativna. Razvojem kreativnosti možete pronaći sebe i otkriti ono u čemu ste dobri, čime se želite baviti i sl.

– Kreativnost je, uz iznadprosječnost i posvećenost zadacima, jedno od glavnih obilježja talentiranog ponašanja djece i mladih. Zato bi zajednički cilj škole, roditelja i organizacija civilnog društva trebao biti formiranje znatiželjnog djeteta. Takvo znatiželjno dijete može iskazati i razvijati svoje talente. – zaključuje Nedjeljko Marković.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: UNSPLASH