Nezaposlenost mladih: „Treba prihvatiti da će biti neuspješnih pokušaja jer je to sastavni dio procesa traženja posla”

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Visoke stope nezaposlenosti, zajedno s rastućim mentalnim stresom i tjeskobom zbog nezaposlenosti, znače da su mladi ljudi još podložniji tome da budu isključeni iz radne snage. Mladi ostaju dulje u obrazovanju i kvalificiraniji su, ali su nezaposleni ili potplaćeni.

VEZANO: Istraživanje pokazalo: 68,5% nezaposlenih mladih uzdržavaju roditelji

​​​​​​​
Upravo zbog toga u sklopu projekta SIMS – socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr Centar za razvoj mladih i Pragma proveli su istraživanje među 1046 mladih o utjecaju nezaposlenosti mladih na socijalnu isključenost te o medijskoj zastupljenosti te problematike.

Nezaposlenost i (ne)zadovoljstvo životom

U njihovu istraživanju, na Likertovoj skali od 1 do 5, gdje je 1 značilo „izrazito nezadovoljan“, a 5 „izrazito zadovoljan“, većina ispitanika je odgovorila srednjom ocjenom 3 koja bi značila „ni zadovoljan ni nezadovoljan“ te je tako odgovorilo čak 447 njih, odnosno 42.7%. S obzirom na to da je sljedeći po zastupljenosti bio odgovor „uglavnom zadovoljan“ s 324 odgovora (31%), mogli bismo reći da rezultati ipak gravitiraju u pozitivnijem smjeru. Međutim, nužno je spomenuti da ipak ima i onih koji su izrazito nezadovoljni vlastitim životom (4.6%) i koji su uglavnom nezadovoljni svojim životom (14.7%). Samo je 7% onih koji su izrazito zadovoljni svojim životom.

Psihologinja Ivana Maslov nas podsjeća da, prema Maslowljevoj teoriji o hijerarhiji potreba, osim bioloških potreba, ljudi imaju i potrebu za sigurnosti, pripadanjem, poštovanjem i samoaktualizacijom.

– Nezaposlenost utječe na financijsko stanje koje može ugroziti zadovoljenje bioloških potreba i potrebu za sigurnosti, što povećava razinu stresa i frustracije te dugoročno narušava psihološku dobrobit pojedinca. – rekla je Maslov.

Čak je 469 ispitanika (44.8%) izjavilo da je svakodnevno aktivno tražilo posao, a 22.3% ispitanika je tražilo posao barem nekoliko puta tjedno. Otkada su nezaposleni, ispitanici (70.7%) nisu imali nijednu poslovnu priliku ili ponudu za posao.

Nadalje, otkad su nezaposleni, 69.5% ispitanika nije pohađalo obrazovne tečajeve i seminare (npr. tečaj vezan uz struku, radionice za nezaposlene, tečaj informatike itd.), dok 30.5% ispitanika jest. Ovdje svakako treba uzeti u obzir i činjenicu da je u posljednjih godinu dana mnogo zakazanih događaja otkazano zbog pandemijskih okolnosti i problema izazvanih potresom, stoga i ne čudi da su možda neki ispitanici i imali želju pohađati razne tečajeve i seminare, ali nisu imali toliko mogućnosti, kao što je to bio slučaj prije ožujka 2020. godine.

Maslov preporučuje da, kao i uvijek, kada postoji neki problem, misli usmjerimo na to kako možemo riješiti problem umjesto da smo usmjereni na što bi bilo kad bi bilo, (npr. da sam se rodio u bogatoj obitelji, ne bih ni trebao raditi).

– Usmjerimo se na ono što je pod našom kontrolom jer jedino na to možemo djelovati. Tako bismo se u slučaju nezaposlenosti prvenstveno trebali usmjeriti na, logično, traženje posla: od traženja objavljenih oglasa i pisanja životopisa do slanja otvorenih molbi i priprema za intervju. – navela je Maslov.

Ona upozorava da pri ovome treba paziti da nam očekivanja nisu nerealna: prihvatiti da će biti neuspješnih pokušaja jer je to sastavni dio procesa traženja posla i iz svake odbijenice možemo naučiti nešto novo što će unaprijediti sljedeću prijavu za posao.

Važnost iskustva

Jedna od opcija koju predlaže nezaposlenim osobama kako bi stekli iskustva je volontiranje, posebno kad se radi o osobi koja nema radnog iskustva jer je lakše pronaći mjesto za volontirati, a na taj način i steći nove vještine, znanja i poznanstva koja će pomoći kasnije pri zaposlenju.

– Svakako bih preporučila da se s volontiranjem krene već u srednjoj školi, ali ako je taj voz prošao, nije nikad kasno započeti s volontiranjem, niti može biti naodmet. Naravno, postoje situacije kada ne možeš sebi priuštiti volontiranje, a u tom slučaju ljudi su spremni raditi sve i svašta, bez obzira na svoju struku ili uvjete rada. Svaki trud i vrijedan rad u konačnici se isplati jer ne postoji posao koji možeš raditi, a da pri tome ništa ne naučiš, u najmanju ruku naučiš o sebi, svojim jakim i slabim točkama. – poručuje.

Dodala je da danas postoje i brojni online tečajevi i ostali resursi koji mogu pomoći u razvijanju novih znanja i vještina, a koji time povećavaju šansu za pronalazak boljeg radnog mjesta.

– Važno je pokušati napraviti sve što možeš, bez obzira koliko teško bilo, te stalno imati na umu da uvijek i za sve ima rješenje, ali također treba znati potražiti pomoć rodbine, prijatelja, psihologa ako dođeš do zida i ne znaš gdje bi dalje – više glava uvijek smisli bolje rješenje od samo jedne.

Nezaposlenost dovodi i do nezadovoljstva kvalitetom društvenog života. Prema rezultatima spomenutog istraživanjima, 316 ispitanika (30.2%) je uglavnom nezadovoljno svojim društvenim životom, 296 ispitanika (28.3%) nije niti zadovoljno niti nezadovoljno, 201 ispitanik (19.2%) je uglavnom zadovoljan svojim društvenim životom, 130 ispitanika (12.4%) je potpuno nezadovoljno, dok je 103 ispitanika (9.8%) potpuno zadovoljno svojim društvenim životom. Nadalje, do informacija o socijalnoj isključenosti smo pokušali doći i kroz pitanje o tome osjećaju li ispitanici da zbog nezaposlenosti ponekad nemaju dovoljno mogućnosti za aktivno sudjelovanje u društvenom i javnom životu, na što je 419 ispitanika (40.1%) odgovorilo „u potpunosti da“, 280 ispitanika (26.8%) „uglavnom da“, 198 ispitanika (18.9%) „ni da ni ne“, 76 ispitanika (7.3%) „uglavnom ne“ i 73 ispitanika (7%) u potpunosti ne.

Podrška okoline

Maslov upozorava kako posao nije samo izvor prihoda, već i društvenog statusa i društvenih odnosa, dugoročna nezaposlenost može utjecati na osjećaj otuđenosti, izoliranosti od ostatka društva jer osoba gubi društvene odnose koji su sastavni dio radnog mjesta.

– Osoba može doživjeti gubitak društvenog statusa uslijed nezaposlenosti što ugrožava potrebu za poštovanjem i pripadanjem, gubi se osjećaj svrhovitosti. Naravno, ovo je dosta grubo objašnjenje jer ima još tisuće čimbenika koji utječu na odnos između nezaposlenosti i mentalnog zdravlja i zato je uvijek važno gledati pojedinu situaciju i pojedinca u cijelosti kako bi se moglo dati detaljno objašnjenje i konkretan savjet – rekla je ona.

Istraživače je također zanimalo smatraju li da imaju prijatelje/članove obitelji na koje mogu računati kada zatrebaju pomoć i podršku, na što je 484 ispitanika (46.3%) odgovorilo „u potpunosti da“, a 272 (26%) „uglavnom da“. Naravno, postoje i oni (80 ispitanika, 7.6%) koji uopće nemaju takve prijatelje/članove obitelji, kao i oni (85 ispitanika, 8.1%) koji uglavnom nemaju takvu vrstu podrške.

Obitelj i prijatelji važan su izvor podrške, pa tako i u slučaju dugoročne nezaposlenosti. Omogućuju osobi da zadovolji potrebu za pripadanjem i poštovanjem te na taj način kompenziraju negativne posljedice dugoročne nezaposlenosti.

– Tako će nezaposlena osoba koja ima podršku obitelji i prijatelja vjerojatno biti otpornija na stres izazvan dugoročnom nezaposlenošću nego osoba koja nema podršku u tolikom obujmu. Ako obitelj i prijatelji nisu u mogućnosti pomoći nezaposlenoj osobi kroz pronalazak plaćenog ili volonterskog posla, poboljšanje životopisa i molbe ili financijsku potporu, mogu pomoći da se osoba osjeća korisno i svrhovito na drugim poljima, primjerice da pomogne roditeljima oko kućanskih poslova, prijateljima oko renovacije stana ili susjedu s instrukcijama iz matematike, naravno, ovisno o prilikama koje se pružaju. – objašnjava Maslov.

Međutim, kako je kazala, to nije dugoročno rješenje problema koji dolaze s nezaposlenosti, ali pomaže u smanjenju negativnih posljedica koje ona može imati na dobrobit pojedinca.

– Važno je imati na umu da ne treba sažalijevati osobu, već joj pomoći da ostane motivirana za traženje posla ili da razvije vještine potrebne za uspješno zaposlenje – ne treba rješavati probleme umjesto te osobe, već zajedno s njom. – zaključuje Maslov.

Strukovna Udruga djelatnika u upravljanju ljudskim resursima zajedno sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i Pučkim otvorenim učilištem Zagreb provode projekt Pronađi me i osposobi me.

U okviru projekta oni mladim nezaposlenim i neaktivnim osobama nude izradu individualnog plana poticanja zapošljavanja, uključivanje u programe usvajanja mekih i prenosivih (transverzalnih) vještina kao što je samopredstavljanje poslodavcu, komunikacijske vještine, vještine rješavanja sukoba, nošenja sa stresom i neuspjehom itd.

– Tijekom Projekta mlade osobe se uključuju u kraće osposobljavanje u specifičnom polju interesa pri Pučkom otvorenom učilištu, npr. web-dizajner/ica, ECDL-operater ili specijalist/ica, suradnik/ica u pripremi i provedbi EU-projekata, CNC-tehničar, vizažist/kinja, ugradnja umjetnih noktiju itd., a tijekom osposobljavanja im se i pruža podrška u učenju ukoliko je navedeno potrebno. – rekla je Tajana Kurilić.

Mladima se također pruža i usluga mentorstva i usluga savjetovanja primarno s ciljem održavanja motivacije za završetkom obrazovanja i uključivanja i pozicioniranja na tržištu rada.

Ako mlada osoba razmišlja o poduzetništvu, na raspolaganju joj je i radionica poduzetničkih vještina te informiranje o samozapošljavanju. Svaku mladu osobu se također nastoji i informirati o trenutnim potrebama na tržištu rada.

Kurilić govori da je iznimno bitno mladim osobama pružiti potporu da se uključe na tržište rada i nađu svoje mjesto u njemu.

– Mlade osobe, što su dulje u nezaposlenosti, to dolaze do veće vjerojatnosti sniženog životnog standarda, nemogućnosti planiranja budućnosti i doživljaja gubitka kontrole nad situacijom, tj. osjećaja bespomoćnosti. Nezaposlenost može dovesti do nesposobnosti strukturiranja vremena, manjeg broja smislenih aktivnosti, smanjenog osjećaja osobnog identiteta, gubitka socijalnih kontakta i gubitka osjećaja društvene korisnosti. – rekla je Kurilić.

Ona dodaje da je važno također i razvijanje znanja o sebi i samopouzdanja, tako da ono što jesmo možemo uskladiti sa poslom koji obavljamo. Važno je i preuzimanje odgovornosti za svoj uspjeh unatoč životnim neuspjesima, kao i razvijanje svih kompetencija koje su potrebne za rad u socijalnoj okolini.

– Naravno, mladima je potrebno dati i neka znanja o današnjem tržištu rada. Sve navedeno nastoji omogućiti projekt Pronađi me i osposobi me kako bismo mlade što skorije uključili na tržište rada i prevenirali moguće psihološke posljedice nezaposlenosti kao anksioznost, depresivnost, nezadovoljstvo životom, osjećaj beznađa itd – navela je Kurilić.

Ona smatra da je odaziv mladih za sada dobar.

– No, smatramo da bi mogao biti i bolji stoga se još uvijek trudimo doći do što većeg broja mladih kako bi se uključili u Projekt koji upravo ima za cilj povećati aktivaciju mladih i njihovo sudjelovanje na tržištu rada i društvu općenito. Ovo je uistinu prilika da mladi učine nešto za sebe. – zaključila je Kurilić.

Svi koji su zainteresirani za sudjelovanje u spomenutom Projektu mogu se slobodno javiti na mail info@hrcentar.hr ili broj mobitela 092/3993 075.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.