Me Too pokret i zastupljenost žena u medijima

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

Osim informiranja javnosti i stvaranja javnog mišljenja mediji uvelike mogu utjecati na iskorjenjivanje predrasuda i stereotipa o ženama u medijima. Način na koji su žene predstavljene u medijima utječe na formiranje javnog mišljenja i stavova na razini rodnih stereotipa i različite reprezentacije muškaraca i žena. Postoji li rodna ravnopravnost i u kojoj mjeri? Na koji način se kreira stav i mišljenje ovisno o prikazu ženskog tijela i lica u odnosu na muškarce?

Postoji primjetan odraz stereotipa gdje su žene toplije osobe, brinu za kućanstvo i djecu te na prvo mjesto stavljaju obitelj, dok se kod muškaraca najviše izražava poslovni uspjeh, teži karakter, snaga i moć. Muškarci imaju neizostavnu ulogu u filmu, dok se ženska uloga lako može zamijeniti bez prevelike razlike koja bi utjecala na završetak filma ili serije. Ovakav prikaz pretjerano generaliziranog pogleda na žene dovodi do formiranja češće negativnih stavova i osjećaja prema liku žene i ulozi koju tumači.

Sadržaji koji promiču oblikovanje tijela i seksualizirani aspekt prikaza ženskog tijela ili lica mogu utjecati na stvaranje negativnog pojma kod korisnica takvog sadržaja, pogotovo mlađih generacija i adolescentica. Kada pričamo o rodnim stereotipima, velika razlika vidi se i u prikazu muških i ženskih zanimanja, sportova, profesionalnog položaja i nadmoći. Problem se javlja i kod zastupljenosti žena u medijima koji je u puno manjoj mjeri, a ondje gdje ga i ima, prikaz žena utjelovljen je na takav način da samo promiče postojeće štetne stereotipe.

Model savršene žene koji su mediji stvorili u reklamama i novinskim izdanjima isti je kao i onaj u filmovima. Žene najčešće viđamo kao kućanice, u kuhinjskim emisijama, uvijek sređene, lijepe, marljive i uz sve to besprijekorno brinu za djecu. Naglašavanje seksualnosti danas je u medijima postalo jedno od važnijih rodnih stereotipa i očekivanja koje navodi na zaključak kako vanjski izgled donosi uspjeh i moć ispred kvaliteta, osobnih stavova i obrazovanja.

Žene se u marketinškom svijetu postavljaju u eksplicitne poze i situacije kako bi što bolje promovirale i prodale proizvode što dovodi do degradiranja žena i ženskog tijela u negativnu svrhu. Problem publike na koju takav prikaz utječe je što u većini slučajeva ni sama nije svjesna u kojoj mjeri takav sadržaj utječe na kreiranje njezina stava i formiranje mišljenja o viđenom.

Upravo u reklamama moguće je primijetiti prisutnost rodnih stereotipa u visokoj mjeri. U kontekstu oglašavanja nerijetko možemo vidjeli velike jumbo plakate gdje su žene obučene samo u donje rublje i prikazane u eksplicitnoj pozi. Česte su reklame u kojima sudjeluje više žena koje imaju za cilj zadovoljiti muškarca (opet polugola ili potpuno gola). Takav prikaz žena u reklamama namijenjen je muškoj publici, dok se ženskoj publici serviraju reklame u kojima žene preuzimaju ulogu majke i kućanice koja kuha ručak za svojeg muža ili djecu.

– Kako se seksizam, kao predrasuda ili diskriminacija na temelju spola i roda, u medijima najčešće odnosi na negativnu objektivizaciju i prezentaciju žena, i kao takav ima opasne i štetne učinke, upravo na njemu najvećim dijelom svoje uporište gradi reklamna industrija. Prezentiranje žena u medijima dovoljno jasno i bez okolišanja govori o položaju same žene u suvremenom društvu: ono je još uvijek patrijarhalno društvo u kojem prvenstveno dominiraju muška načela i potrebe i u kojem je sasvim normalno žensko tijelo prikazivati kao seksualni objekt podčinjen htijenjima i potrebama muškaraca. Tretiranjem ženskoga tijela kao objekta dokida mu se vlastiti identitet, a postavljajući ga u eksplicitne poze i situacije te svodeći njegove funkcije samo na nagonsko i banalno, način je kojim će marketing, najčešće vrlo uspješno, promovirati proizvod i privući publiku. – navodi Tihana Lubina u znanstvenom članku Rodni stereotipi: objektivizacija ženskog lika u medijima. 

Prikazivanje žena u časopisima, dakle, uglavnom je orijentirano na žensku ljepotu, njegu lica i tijela te kozmetiku gdje se one prikazuju kao nježne i ženstvene gdje je glavni cilj prikazati ljepotu. S druge strane, muškarci se u reklamama pojavljuju u poslovnom odijelu i reklamiraju nekretninu, policu osiguranja, burzu ili slično čime se šalje poruka da su muškarci sposobniji, orijentirani na posao i karijeru te se nalaze na vodećim pozicijama.

Osim reklama na kreiranje stavova i javnog mišljenja uvelike utječe i pojava žena u vijestima i središnjim informativnim emisijama. Na televiziji su žene kao voditeljice najčešće zastupljene u talk showovima, lifestyle magazinima i kulinarskim emisijama u usporedbi s muškarcima koji vode emisije političke, gospodarske i informatičke tematike.

Mediji kojima smo neprestano okruženi u velikoj mjeri formiraju mišljenje javnosti o svemu, pa tako i utječu na stavove u ulozi žena. I posljedica i rezultat seksističkog prikaza žena u medijima su otežane prilike za žene na njihovu radnom mjestu. Tako, primjerice, žene rjeđe dolaze do visokih pozicija. Ponekad je to rezultat izravne diskriminacije kojom se žene smatra manje sposobnima, pa promaknuće dobivaju njihovi muški kolege. Ponekad je, međutim, nizak postotak žena na visokim pozicijama odraz društva u kojem su žene te od kojih se očekuje da se bave djecom i obitelji, a ne karijerom i obrazovanjem. 

O nepravednom položaju u koji su stavljene žene u korporativnom svijetu najbolje svjedoči pokret MeToo koji je razotkrio do koje se mjere sprječava napredovanje žena u poslovnom svijetu i koliko je u takvim situacijama učestalo seksualno zlostavljanje. Pokret MeToo najpoznatiji je pokušaj postizanja društvene promjene koji se fokusira na iskustva preživjelih žrtava seksualnog nasilja i seksualnih napada koji svakodnevno pogađaju u najvećem postotku žene. Pokret je nastao 2006. godine, no postao je viralan putem društvenih medija 2017. godine kada su brojne poznate glumice počele izlaziti u javnost sa svojim iskustvima seksualnog uznemiravanja koji su doživjele u filmskoj industriji. Od te godine pokret se počeo širiti na globalnoj razini pružajući solidarnost ženama diljem svijeta koje su pretrpjele nekakav oblik seksualnog nasilja.

Osnivačica pokreta je aktivistkinja Tarana Burke koja je prva počela koristiti izraz MeToo na društvenoj mreži Myspace da bi istaknula problem seksualnog uznemiravanja, posebice kod žena crne boje kože. Godine 2017. glumica Alyssa Milano pokrenula je lavinu širenja #MeToo hashtaga nakon što je na Twitteru objavila status:

– Kad bi sve žene koje su bile seksualno maltretirane ili zlostavljane napisale 'MeToo' kao status, ljudima bismo mogli pokazati koliko je velik ovaj problem. 

Njen status doveo je do toga da su brojne holivudske glumice otvoreno počele pričati o vlastitim iskustvima od kojih su mnoge za seksualno uznemiravanje optužile poznatog filmskog producenta Harveya Weinsteina. Pokret Me Too primarno se odnosi na dvije vrste ponašanja: seksualno uznemiravanje i seksualni napad. Iako se precizne zakonske definicije ovih pojmova mogu razlikovati od države do države, općenito se podrazumijevaju kao upućivanje na specifična neprimjerena seksualna ponašanja, posebno na radnom mjestu ili u školi.

Kako bi žene bolje razumjele što je seksualno uznemiravanje, MeToo pokret svakodnevno informira žene. Utjecaj koji je pokret imao na Ameriku očitovao se u mnogobrojnim aspektima. Osim u Hollywoodu pokrenule su se rasprave o seksualnim uznemiravanjima i zlostavljanjima u modnoj i glazbenoj industriji, akademiji, politici i crkvi. Poslodavci su bili prisiljeni na promjene kod razlike u plaćama na osnovi rodne ravnopravnosti te su morali poboljšati politiku seksualnog uznemiravanja. Činjenica da se tweetovi i objave na Instagramu koji nose hashtag #MeToo i dalje objavljuju svakodnevno služi kao podsjetnik koliko je još uvijek rasprostranjeno seksualno nasilje. Kako bismo potaknuli promjene, nužno je ustaljene obrasce ponašanja i prikaza žena u medijima eksponirati u smjeru postignuća žena i njihovih uspjeha, a ne izgleda i seksualnosti.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.