LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
DRUŠTVENA INTEGRACIJA

Ahmad Al Shalabe: „Ne možete sjediti doma i dobiti dobar posao. Za sve što želite morate se i potruditi i dobit ćete sve što poželite.“

Razgovarali smo s mladićem Ahmadom Al Shalabeom (28) koji je porijeklom iz Sirije, a u Hrvatskoj živi već sedam godina. Otkrio nam je kako izgleda njegov život u Hrvatskoj od samih početaka do danas.

Razgovarali smo s mladićem Ahmadom Al Shalabeom (28) koji je porijeklom iz Sirije, a u Hrvatskoj živi već sedam godina. Otkrio nam je kako izgleda njegov život u Hrvatskoj od samih početaka do danas.

U svrhu prilagodbe sadržaja na portalu osobama s invaliditetom, u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr izrađena je cjelovita audio verzija članka.

I za ljude koji žive u Hrvatskoj, dobar je posao teško pronaći. Za strance je, čini se, to još i teže. Put našeg sugovornika, Ahmada Al Shalabe, nije bio lagan. Iz Sirije preko Libanona, Turske i Grčke došao je do ciljane Austrije da bi kasnije bio vraćen u Hrvatsku. Od njega smo saznali kako se, iako nije bila njegova ciljna destinacija, ipak prilagodio životu u Hrvatskoj, kako je naučio jezik i što ima za poručiti svima onima koji će se naći u sličnoj životnoj situaciji.
 

Put do posla u Hrvatskoj


Kada je započeo rat u Siriji Ahmad Al Shalabe se odlučio odseliti. S obzirom na to da je u tom trenutku bio student, nije bio primoran biti u vojsci. Usprkos tome, odlučio je odseliti. Najprije je došao do Libanona, a zatim morskim putevima do Turske i Grčke. Njegova je ciljna destinacija bila Austrija jer je u njoj vidio svoj potencijalno uspješan život.

– Tražio sam azil u Austriji i čekao nekih šest do sedam mjeseci u jednom malom selu u blizini Linza. Međutim, nisam dobio odobrenje. Radi se o tome da morate zatražiti azil u prvoj zemlji Europske unije u kojoj ste se našli, a to je u mom slučaju bila Hrvatska. – objašnjava nam Ahmad.

Tako je Ahmad, unatoč želji da pronađe posao i u potpunosti se ostvari u Austriji, nakon četiri mjeseca dobio papire za ostanak u Hrvatskoj. Tijekom prve dvije godine imao je pravo na besplatan smještaj i hranu te financijsku pomoć.

– Prema Zakonu imate pravo dobiti 100 kuna mjesečno, osobno ih nisam uzimao, ali imate pravo na njih. Kada sam dobio papire imao sam free accommodation za prve dvije godine, ali sam si moraš pronaći posao. Radio sam različite obične poslove. Prvi mi je posao bio rad u skladištu u Svetoj Nedelji gdje sam radio šest mjeseci, a sada već tri godine radim u firmi za projektiranje i konstruiranje različite opreme i jako sam zadovoljan.– govori nam Ahmad.

Naš je sugovornik istaknuo da za razliku od drugih zemalja poput Njemačke i Austrije, gdje možeš birati što točno želiš raditi i sve će ti biti plaćeno, situacija u Hrvatskoj nije baš takva.

– U Hrvatskoj moraš sve sam, od jezika do posla. To je bilo u isto vrijeme i teško i dobro. Kada imaš takvu situaciju moraš se više truditi. Teško je naći dobar posao. Obične je poslove lako naći, radiš vikende, ne plaćaju te puno. Svugdje je to slično, a posebno u Hrvatskoj. Često poslodavci koriste ljude pogotovo strance koji ne znaju jezik i ne znaju svoja prava. Radiš, riješiš sve što trebaš i to je to. Uvijek je teško na početku.

No, Ahmad je rekao da ipak Hrvatsku sada ne bi mijenjao ni za jednu drugu zemlju. Ovdje se osjeća dobro, ima odličan posao, ima svoj stan, svoj automobil i baš ništa mu ne nedostaje. Morao bi, kako nam kaže, postojati baš jako dobar razlog ili neka baš jako dobra poslovna ponuda da bi otišao iz Hrvatske, a to se u skorijoj budućnosti ne bi trebalo dogoditi.


Kako prevladati jezičnu barijeru?


Strani jezik nikome nije lako naučiti te se tako i Ahmad susreo s različitim jezičnim barijerama. Na samom početku nije ni htio učiti hrvatski jezik jer je planirao kako neće ostati ovdje. S druge strane, u Hrvatskoj ljudi često govore engleskim jezikom pa, kako je smatrao Ahmad, nije postojala ni potreba za učenjem hrvatskog jezika.

– Tek sam prije dvije godine zapravo krenuo na tečaj i dobio certifikat za B1 razinu, a prije toga sam sve naučio sam kroz komunikaciju s drugim ljudima. Tečaj je bio dobar za gramatiku i to sve, ali najviše pomaže komunikacija i to sve ovisi o tome koliko se ti trudiš i pričaš s ljudima. Ispočetka uopće nisam želio učiti hrvatski jer nisam ni želio ostati tu, ali sam vremenom shvatio da ja to mogu sam naučiti i da nije toliko teško. – priča Ahmad.

Najvažnije je, kako nam govori Ahmad iz vlastitog iskustva, da nemamo strah kada učimo neki novi jezik i da ne postoji barijera koja će nas sputavati da progovorimo novi jezik. Naš se sugovornik zapravo nikada nije susreo s klasičnim strahom od govorenja. Njega je više mučilo razumijevanje, što nam je ukratko objasnio:

– Ako nešto ne razumijem, pitam. Nikad me nije bilo sram kada sam počeo pričati, ali mi je najgore bilo ako mi ljudi nešto kažu, a ja ih ne razumijem. Najbitnije mi je da mogu ići sam doktoru, u bolnicu ili gdje god hoću i da to mogu uraditi sam bez ičije pomoći. Uvijek će vam u jeziku nešto nedostajati, ali se morate uvijek truditi. Ljudi u Hrvatskoj znaju engleski i odgovorit će ti kad ih nešto pitaš na engleskom, ali ako ih pitaš na hrvatskom to će im biti puno bolje jer će se i iznenaditi kako dobro govoriš hrvatski. – zaključio je.

 

Ahmadova situacija – izdvojen slučaj?


U Hrvatskoj, poput Ahmada, borave migranti iz Sirije, ali i iz drugih zemalja. No, je li Ahmadova situacija – pronalazak posla – izdvojen slučaj? Prema službenoj internetskoj stranici Europske unije u 2020. godini je na tržištu rada Europske unije u dobi od 20 do 64 godine bilo zaposleno 8,6 milijuna državljana zemalja izvan EU-a (od ukupno 189,1 milijun osoba u navedenoj dobi). Prikazat ćemo dvije glavne tablice koje pokazuju prekomjerno zastupljene sektore i relativno manje zastupljene sektore u kojima rade državljani zemlja izvan EU u odnosu na zaposlene građane EU.

Izvor: europa.eu.

Iz prikazane tablice možemo vidjeti da je čak 11,4% državljana zemalja izvan EU radi u sektoru djelatnosti pružanja smještaja te pripreme i posluživanja hrane dok zaposlenih građana u EU u istom sektoru ima samo 3,8%. Najmanji postotak državljana zemalja izvan EU zaposleno je u kućanskim poslovima (6,5%), ali je to ipak velik dio njih u odnosu na samo 0,7% zaposlenih građana EU unutar istog sektora. Administrativne i pomoćne djelatnosti obavlja 7,1% državljana zemlja izvan EU, a nešto malo više od pola, 3,7%, zaposlenih građana EU. Na kraju, građevinarstvom se bavi čak 8,6% državljana zemalja izvan EU, a zaposlenih građana EU unutar istog sektora ima 6,4%.

 
Izvor: europa.eu

S druge strane, na prethodnoj tablici možemo vidjeti da najmanji postotak od 1,1% državljana zemalja izvan EU radi u financijskim djelatnostima i djelatnostima osiguranja, ali ih ne radi nešto puno više građana ih EU i njih ima samo 2,8%. Međutim, unutar manje zastupljenih sektora djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi bilježe najveći postotak zaposlenih državljana zemlja izvan EU, a to je čak njih 7,6%, dok je zaposlenih građana EU također visok postotak koji iznosi 10,9%. Nešto malo manje od polovice zaposlenih državljana zemalja izvan EU radi u sektoru obrazovanja (3,7%) u odnosu na zaposlene građane EU (7,5%). Zaključno, značajnu razliku možemo uočiti u sektoru javne uprave i obrane, obveznog socijalnog osiguranja gdje se bilježi samo 1,2% zaposlenih državljana zemalja izvan EU, a čak 7,5% zaposlenih građana EU.
 
Do uspjeha u stranoj zemlji

Ahmad je svoju zemlju Siriju napustio 2015. godine zbog rata. Njegov je slučaj, zbog visoke osobne motivacije, želje za uspjehom, ali i okolnih faktora, uspješan. Zbog toga je, kako ističe naš sugovornik, vrlo važno da ostanemo motivirani i znamo da uvijek možemo uspjeti te da sve zapravo ovisi o nama samima.

– Da idete bilo gdje, u bilo koju zemlju i odakle god da ste, bitno je da znate da uvijek možete dobiti više i bolje. Morate se uvijek truditi da dobijete ono bolje. Ne možete sjediti doma i dobiti dobar posao. Za sve se što želite morate se i potruditi i dobit ćete sve što poželite. – poručio je za kraj naš dvadesetosmogodišnji sugovornik Ahmad Al Shalabe.

Naš je sugovornik svjestan da odlazak u drugu zemlju nije lagan zadatak, ali to nikoga, poručuje Ahmad, ne treba obeshrabriti. Ipak, njegova priča otkriva i drugu stranu medalje – za uspješnu integraciju u bilo koje društvo, pa tako i hrvatsko, pomaže biti motiviran i željan uspjeha, no potrebne su i sustavne okolnosti koje će doprinijeti većem zapošljavanju i zapošljivosti migranata iz drugih zemalja.

Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.

Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Centra za razvoj mladih.
FOTO: PRIVATNA ARHIVA